April 12th, 2012 by pismuljica
Ne bi se reklo po ovom blogu, ali napisala sam ih 1000.
i vidjeti 1000 napisanih pisama, svako u svojoj handmade kuverti, s malim attachmentom nekoliko slova… je divno.
Prekrasan je osjećaj pisati pisma. Prekrasan je osjećaj čitati ih.
Upravo me čeka prazna kuverta za Leen. Iz Belgije. I beskrajno se veselim što ću joj pisati. Zapravo… kad bolje razmislim – 1000 je tako mali broj…
January 28th, 2012 by pismuljica
Zato što ne znam crtati, ali ipak.
Zato što nemam dovoljno dobro ljepilo, ali ipak.
Zato što ptičice nisu moj način izražavanja, ali ipak.
Zato što mrzim kad se papir odljepljuje, ali ipak.
Zato što je knjiga „Udarci i poljupci“ preteška za čitati i nema u njoj ništa lijepo, ali ipak.
Zato što nacrtati mali ptičji trag kavom nema smisla, ali ipak.
Zato što još manje ima smisla onda taj trag pretvoriti u osnovu stabla, ali ipak.
Zato što ja ne mogu posaditi stabla, ali ipak.
Zato što ne mogu stvoriti novo., ali ipak.
Zato što je sigurno već netko napravio stabla, ali ipak.
Zato što se razlozi pišu jedan po jedan u svaki post zasebno, ali ipak.
Zato što ptice nisu tih boja, ali ipak.
Zato što ne smijem crtati po knjizi, ali ipak.
Zato što knjiga vrijedi više od 50 lipa koliko sam je platila u Profilu, ali.
Zato što si ja ne mogu priuštiti knjigu koja dođe puno više od 50 lipa, ali samo trenutno.
Zato što sam mislila da ne volim vodene bojice, ali ipak.
Zato što sam poslije popila kavu u koju sam močila kist s malo crvene boje, da naslikam ptičje tragove koji su poslije postali debla – i kava je imala crveni okus.
Zato što mi ide na živce da se ne može.
Zato što mi ide na živce da se ne treba.
Zato što sam uživala igrajući se.
Zato što je proces uvijek milijun puta prekrasniji od rezultata.
Zato što volim rezati škarama.
Zato što se više ne bojim ponavljanja jer sam shvatila da ništa ne mogu ponoviti na isti način, čak ni ako pokušam posaditi 32 stabla na papir.
Zato što oko stabala sad žive 53 grbavonoge ptičice.
Zato što te ptičice možda čak i pjevaju.
Zato što je igranje s bojama uvijek oslobađajuće.
Zato što je nespretno crtanje zabavno.
Zato što sam uživala.
Zato što će netko dobiti komadić uživanja.
Zato što nespretno crtanje možda nekog ohrabri na malo nespretnog crtanja.
Zato što sad imam 32 attachmenta za pisma.
Zato što sad imam 32 razloga koji se u mojoj glavi itekako broje.
January 27th, 2012 by pismuljica
Neki dan sam htjela isprintati male papiriće da ih umetnem u pisma. Za slučaj da ljudima zatreba neki razlog za pisat. Da znaju da ova stranica postoji. I onda se sve živo urotilo da ne mogu. Printer odavno ne radi. Zaboravila prebacit na usb. Platila zadnjim novcem nešto. I onda je već bilo kasno. I ja sam bila jadna. I bespomoćna. A onda sam se sjetila. Kao što se nekad baš dobro znam sjetiti. Da nisam bespomoćna. Pa sam si ručno nacrtala 90ak komada. Za početak.
Zato što znam da nikad nisam potpuno bespomoćna, samo se malo bolje moram sjetiti.
January 24th, 2012 by pismuljica
I tako si ja nešto mislim i odjednom shvatim. Pa nacrtam svoj shematski prikaz.
Zato što pisma putuju kući.
Onda se Daniela nad time zamisli.
Onda kaže - na mom crtežu bi bilo pisamce lijevo, onda pisamce putuje kući desno, a prati ga jato ribica i ptičice lete iznad njega i cvrkuću i onda pismo stigne kući desno u pismozemlju di su sva sretna pisma i imaju kolo pisamsko, a u sredini je veliki buket cvijeća koje zalijevaju sretni oblaci i sunce se smije najdesnije. i sve je u boji.
Kažem ja njoj neka mi to nacrta.
Zato što je Daniela onda nacrtala sjajna pisma.
January 19th, 2012 by pismuljica
Zato što sam zahvaljući pisanju pisama saznala da postoji ova žena. A živjeti i ne znati da postoji netko tako magičan bilo bi baš tužno.
January 19th, 2012 by pismuljica
Zato što sam se jako razveselila kad mi je Petra poslala ovu sličicu.
January 11th, 2012 by pismuljica
Zato što ljude treba podsjetiti da je Walt Disney sjajan.
January 11th, 2012 by pismuljica
U Lisabonu na ulici postoje ljudi koji plastificiraju dokumente. Plastificiraju! *srčad, srčad* U cijelom Portugalu postoje Nicola šećerići. Koji su isto srčad i totalna ljubav. Svaki ima drugačiju poruku. Um dia. Jednog dana. Jednog dana ću…
Zato što su omoti od Nicola šećerića savršeni attachmenti za pismo i prava je šteta što ih imam samo 20 (ili je to super razlog za otići opet tamo? ;))
October 11th, 2011 by pismuljica
Pisanje je ušlo u fazu tišine. Kuverti se napravila već solidna gomila. Onda mi se učinilo da je pravo vrijeme da se nareže malo samoljepljivih oblačića. Dug je put do 1000, treba početi. I tako sam se ja malo po malo zarezala, sva ushićena kako je svaki drugačiji i kako su skupa baš nekako slatki… i došla do 500! Istina, sad više ne osjećam palac, ali moji prsti su ionako samoobnavljajući… a i imam ih još 9 samo na rukama.
Zato što su oblaci divni što znači da se palac nije žrtvovao uzalud!
October 11th, 2011 by pismuljica
Ako napišem tisuću malih pisama, s tisuću malih attachementa, u tisuću handmade kuverti, s tisiću malih handmade samoljepljivih oblaka za zatvoriti ih… i tih tisuću pisama podijelim na tisuću ljudi. neka će pisma umrijeti na kiši. Neka će ostati neporočitana. Neka će možda držati stol da se ne klima. Neka će biti podloga za zapisati neki broj. Neka će odmah ići u smeće. Neka će nekome biti glupa. Neka nekome neće odgovarati. Za neka će netko misliti da sam luda.
Ali danas je Hugh rekao da nisam luda. A meni se pika ono što on kaže.
Zato što me njegova rečenica You are not crazy for wanting to do something “different” istodobno ohrabruje i sretni.